U Napulju je, od 11. septembra do 14. septembra 2019. g., održan Deseti kongres EFTA (European Family Therapy Association), koji se održava svake treće godine (predhodni je bio u Atini 2016.g.)

Na Kongresu je učestvovalo preko 1700 registrovanih učesnika iz 45 zemalja, sa 5 kontinenata.

Odbor EFTA je izabrao novu predsjednicu – Moniku Vajt (Monica Whyte) iz Irske.

Napulj je predivan grad na jugu Italije (region Kampanija), pun muzike i mirisa i to sve je dalo posebnu notu boravku i učešću.

Prvi dan je bio održan u Teatro Augusteo, impozantnom gradskom teatru. Prvi dio je bio posvećen Rodolfu de Bernart, predhodnom predsedniku EFTA, koji je iznenada preminuo na početku ove godine.  Zatim su slijedila 3 plenarna predavanja, od kojih se posebno izdvojilo «The impact of political violence on families and therapists: reflections from Northern Ireland and Palestine». Tema vrlo interesantna i aktuelna. Kako se terapeuti bore sa traumom političkog nasilja i ratnom (ili gotovo ratnom) situacijom. Koje tehnike primjeniti i što je najvažnije u dodiru sa porodicama ili osobama koje prolaze kroz slične situacije. Najvažnij terapeutski činilac je empatija i kreiranje sigurne atmosfere za prolazak kroz post-traumatski proces.

Domaćini su takođe organizovali umjetnički program, gdje je gostima  predstavljen film o istoriji, kulturnom i naučnom bogatstvu Napulja, kao i koncert sa muzikom iz regiona Kampanje.

 

Od sljedećeg dana posebno su se izdvajala predavanja vezana za adolescente i kako ih uklopiti u sistemske intervencije (slučaj autističnih blizanaca, adolescenti i web, problemi depresije, samopovređivanja i pokušaja samoubistava kod adolescenata, kao i kod grupa usvojenih adolescenata). U svim ovim slučajevima rad u grupi se ispostavio kao najbolja opcija. Izgleda kao da preko stvaranja grupnog identiteta uspijevaju da ojačaju svoj lični identitet i da zbog međusobne sličnosti pronađu nekoga ko ih može u potpunosti razumjeti.

Takođe je bilo  interesantno predavanje o životu u zajednici (komuna) i kako se može sistemski liječiti sistem. Bilo je govora i o tome kako se sprovode kućne posjete (kad osoba nije za hospitalizovanje ali nije ni samostalna za dolazak). Postoje cijeli timovi (zaposleni u lokalnim domovima zdravlja) sačinjeni od psihologa/škinje, psihijatra/jatrice i medicinskog osoblja koja posjećuje klijenta u kućnim uslovima i postepeno ga podržava u osamostaljivanju.

Zatim je uslijedila vrlo interesantna radionica o tome što se nalazi u glavi terapeuta. Koje slike i pejzaži su naše asocijacije tokom seanse. I kako stvaranje tih slika može da nam bude korisna veština tokom vođenja seanse.

Predavanje «Being parents, being children» je bilo jako interesantno. Bilo je nekoliko prikaza slučaja vođenja seanse sa djecom. I tome da bi trebalo što prije revidirati pogled na klasičnu porodicu i uzeti u obzir nove oblike porodice sa kojima se susrećemo. Prikazana je i tehnika zajedničkog crteža (zadatak je da zajedno na jednom velikom papiru porodica nacrta nešto – posmatra se ko prvi počinje da crta, kojim redom, kako se dogovaraju oko toga što će crtati i tako dalje).

Neka druga predavanja, koja su se održala tog dana, a koja su bila vrlo korisna su:

„Korišćenje emocija u terapiji parova“ (osvrt na Emotionaly Focused Therapy), radionica o upotrebi kibernetike prvog i drugog reda ili rad sa temom seksualnosti i seksulanih različitosti.

Sljedećeg dana važno je bilo predavanje «Change in relationships: focus on the couple». Uglavnom je bilo riječi o bračnoj terapiji. Posebno nam je bilo interesantno predavanje vezano za nove tehnologije i parove. Kako mogućnost, da nekoga stalno provjeravate i kontrolišete (putem pregleda facebook stranice ili zadnjeg pristupa nekoj od društvenih mreža), utiče na vezu između dvije osobe. Kontrola druge osobe je sad mnogo dostupnija i lakša, manji je vremenski period koji prođe od momenta kad se odlučimo da nekoga kontrolišemo i trenutka kad to stvarno uradimo, mnogo manje je mogućnosti da se predomislimo.

Sljedeće predavanje «Sociopolitical changes that influence  relationships» je bilo vrlo interesantno jer je bilo puno ideja o tome kako se terapueti moraju stalno prilagođavati stalnim promjenama i uvijek biti ažurirani. Važno je dobro poznavati kulturološke razlike klijenata kao i socio – političku situaciju iz koje dolaze.

Vrlo interesantan work shop «Scenes from a marriage: the use of film excerpts in trainig» pokazao je kako filmovi mogu biti vrlo važni u procesu edukacije. A takođe kako se mogu koristiti tokom terapije (posebno terapije para).

Takođe na radionici o radu sa porodičnim tajnama prikazane su bile nova istraživanja na tu temu, različite posledice tog univerzalnog fenomena i neke korisne smjernice za terapeute.

Jedan od simpozijuma bio je posvećen longitudalnom istraživanju utijecaju kulturno-političkih dešavanja na porodice. Jedan od brojnih zaključka je bio da politička i ekonomska kriza utiče direktno na porast potražnje za psihoterapijom (primjer Grčke).

Mnoge od ideja i prikaza koje su bile predstavljene na Kongresu, nažalost još uvijek se u Crnoj Gori teško mogu primijeniti. Veliki akcenat je stavljen na sistemski rad unutar institucija i između institucija (komuna, domova zdravlja, psihijatrijskih odjeljenja, domova za djecu, škola, vrtića i tako dalje), čega u Crnoj Gori nedostaje.

Izvještaj sačinile: Ivana Mihovič i Jolanta Dojić